Kada sam počeo podučavati o ovom pristupu u biljnom carstvu i o klasifikaciji biljnog carstva, neka od prvih pitanja koja su mi se pojavila su bila:

• Zašto je bitna klasifikacija i kategorizacija ako vjerujemo u individualizaciju?
• Koliko nas, čitajući materije medike ili repertorij, na kraju ostane potpuno zbunjeno i u potpunosti nam promakne veza između remedija koje su slične ili u istoj porodici. 
• Koliko nas, (posebno koji radimo po metodi senzacije), od kad smo pročitali klasifikaciju biljaka, je čitalo individualne remedije iz MM/repertorija/izvora?
• Dok tragamo za remedijom, koliko nas čita sheme/tabele autora kao što su Yakir/Sholten i onda tek MM. 

Kao i uvijek, najveći broj odgovora pronašao sam vraćajući se našim učiteljima koji su nam za sobom ostavili drago kamenje u svojim zapisima i tekstovima, tako sam se obratio na H.A.Robertsa.

“Kada bismo mogli urediti Materiju mediku na znanstveni način, mogli bismo je učiniti temeljem našeg proučavanja medicine; ali trenutno ne možemo očekivati da kreiramo išta zadovoljavajuće na tako nesigurnoj i nedovršenoj osnovi... Sjećanje nije u stanju zadržati ništa osim onoga što  mu se prezentira u odnosu na povezanost toga s nečim drugim; Ideje se možemo vrlo lako prisjetiti samo kad se poveže s drugima... Nadamo se da to vrijeme nije još daleko ispred nas, kada ćemo biti u stanju govoriti o našoj znanosti na isti način kao što znanstvenici prirodnih znanosti govore o svojima - kada ćemo, jednako kao i oni, biti u stanju dati potpuni opis tih stvari, bez da se pri tome bavimo onim nebitnim. Nadamo se da je vrijeme kada ćemo znati što je a što nije važno u našoj materiji medici nadohvat ruke...” 
Dr. H. A. Robert

2005. godine Vladimir Sloutsky, profesor i direktor Centra za kognitivne studije na Ohio State University, i Anna Fisher, post diplomski student, proveli su jednu studiju.

“Kako ljudi postaju pametniji, počinju stavljati stvari u kategorije, a cijena koju za to plaćaju i smanjena točnost memorije za individualne razlike.” Drugim riječima, ne uspjevamo vidjeti upravo one detaljekoji ne samo da potiču neka nova razmišljanja i bolje zaključke nego istovremeno daju boju inače monokromnoj perspektivi."

Studija ovih autora uključivala je i test u kojem su od djece stare pet, sedam i jedanaest godina, te mlađih odraslih ljudi tražili da gledaju u sliku mačke za koju su im rekli da ima “beta stanice unutar svog tijela.”

Sloutsky je objasnio razlog zbog kojeg su mlađa djeca, posebno petogodišnjaci bili puno bolji od odraslih u testu, a to je zato što još nisu naučili kategorizirati životinje u svojim umovima.  Posljedično, oni su detaljno proučili svaku sliku da bi odredili je li ta slika slična onoj mački koja ima beta stanice. S druge strane, kada su odrasli saznali da samo mačka ima beta stanice, više nisu obraćali pažnju na detalje bilo koje od drugih slika. Samo su im bile bitne slike mačaka. Ukoliko se nije radilo o slici mačke, za njih je slika bila nebitna. 

Da zaključimo, izgleda da kada kategoriziramo gubimo uvid u detalje. A kada se fokusiramo na detalje, onda nismo u stanju vidjeti kategorije. Istina je da trebamo obje sposobnosti jednako kao produktivni odrasli ljudi. 

Kategorizacija plus individualizacija = Holistička istina

• Individualno plus cjelina
• Individualno plus teme
• MM/Rep/Dokazivanja/priroda plus teme
• Istočno plus zapadno razmišljanje
• Pamćenje plus kategoriziranje
• Indijski pristup i zapdani pristup.

Jeste li ikada gledali šah kako ga igra velemajstor, i kako ga igra početnik?

Velemajstor razmišlja o svakom mogućem potezu uprije nego odigra, a njegov um vrti mentalne mogućnosti svakog pojedinog poteza. On ne igra kao brzopleti početnik koji igra spontano. Njegovi potezi su promišljeni i njegova igra ima plan... ovdje integrativni pristup dolazi na vidjelo. 

Integrativni pristup je potez velemajstora u šahu, promatrajući remediju, u ovom slučaju biljnu remediju, porodicu ili viši red kroz materiju mediku, repertorij,dokazivanja, stara i nova istraživanja, kemiju, toksikologiju, mitologiju, modernu medicinu, povijest i prirodu, imamo mogućnost potpunog razumijevanja biljne remedije, porodice ili višeg reda, a šanse da ćemo pogriješiti značajno se smanjuju. 

Dozvolite mi da podijelim s vama priču o koprivi s mitološkog aspekta, da vidimo kako to može povećati naše razumijavanje te određene remedije. 

Jetsun Milarepa, Tibetski Buda

On je bio tibetanski asket koji je kao mladić bio ubojica ali se onda okrenuo budizmu ne bi li postao Buda unatoč vlastitoj prošlosti. Kada mu je otac umro, njegovi rođaci su njegovoj obitelji oteli njihov imetak. Na zahtjev svoje majke, Milarepa je napustio svoj dom i otišao izučavati čarobnjaštvo (crnu magiju), ne bi li se osvetio tako što bi ubio mnogo ljudi.

Prije nego što će Marpa podučavati Milarepu, natjerao ga je da istrpi zlostavljanje i mnoga iskušenja, pa je tako osam dugih godina radio vrlo teške poslove i puno trpio. Marpa ga nije inicirao 13 dugih godina. Natjerao ga je da izgradi i onda uništi 3 tornja (veličine 60 stopa). Tražio ga je da izgradi jedan poslijednji toranj u Lhodragu, koji i dalje postoji. Na kraju ga je Marpa prihvatio, objašnjavajući da ga je izložio svim tim iskušenjima ne bi li pročistio njegovu negativnu karmu. 

Nakon mnogo godina vježbe to je rezultiralo "dubokim iskustvenim shvaćanjem o istinskoj prirodi stvarnosti." Nakon toga je živjeo kao potpuno realiziran yogi i na kraju čak i oprostio svojim rođacima koji su uzrokovali siromaštvo njegove obitelji. 

NAKON PROSVJETLJENJA

Nakon što je Milarepa završio svoje naukovanje kod Marpe, putovao je uokolo u potrazi za pogodnim mjestom za meditaciju. Meditirao je u Spilji bijele stijene, gdje se u blizini nalazio potok s jako dobrom vodom i grm koprive. Običavao bi promatrati koprivu, njezin rast, njezine učinke i ponekad bio opečen njome. Milarepa je od koprive načinio tkaninu ne bi li njome pokrio svoje tijelo i brašno ne bi li se prehranio. Ista ta kopriva koja bi ga ponekad iritirala, kako je polako postajao sve svjesniji, tako je kopriva postajala njegov stalan drug i na neki način se sprijateljila s njim. Na kraju je koža preuzela boju koprive i čak su i vlasi njegove kose postale bodljikave i zelene. 

Svjesnost pretvara neprijatelja u prijatelja.

Jedna priča o njemu…Milarepa objašnjava sreću u priči o koprivi: “Mali tvrdi jastuk (načinjen od koprive) ispod mene: sreća”

Gladni lovci — koji su jednom prilikom naišli na njegovu spilju. Gledajući ga, pitali su se:"Je li ovo čovjek ili duh? Sudeći po njegovom izgledu i ruhu, vjerojatno je duh." Milarepa je na to rekao: "Ja sam sasvim sigurno čovjek." "U tom slučaju zahtjevamo od tebe nešto hrane za koju nećemo trebati platiti." Milarepa im na to odgovori: "Ali nemam ništa što bi vama odgovaralo za jelo." Lovci mu odgovore:"Jesti ćemo isto ono što i ti jedeš. To će nam biti dovoljno." Milarepa im odgovori: "U redu onda, zapalimo vatru i skuhati ćemo koprivu."

Nakon što su zapalili vatru i skuhali koprivu, rekli su: "Sada nam treba nešto mesa ili masnoća da to sve malo začinimo." Milarepa im odgovori: "Kad bih imao meso ili masnoću mojoj hrani ne bi nedostajalo hranjivosti, ali nisam ništa od toga imao već godinama. Da biste začinili obrok, koristite koprivu."

"U tom slučaju, potrebno nam je malo ječmenog brašna," rekli su. Milarepa im odgovori: "Kad bih imao brašno mojoj hrani ne bi ništa nedostajalo, ali godinama ga nisam imao. I za brašno također, koristite koprivu." Na to mu lovci odgovore:" U redu onda. Ali nikako ne možemo bez soli." Milarepa im odgovori: "Kada bih imao soli mojoj hrani ne bi nedostajalo okusa, ali niti to nisam imao već godinama. Umjesto soli koristite koprivu."

Odgovorili su: " Definitivno, s tvojom hranom i odjećom, nikada nećeš uspjeti popraviti svoj izgled ili vratiti snagu. Ne nalikuješ čovjeku. Čak i sluga ima pun želudac i toplu odjeću. Nema nikoga drugoga na svijetu tko je više očajan i bezvrijedan od tebe." "Ne biste trebali govoriti takve stvari," odgovori im Milarepa.

 

Ja sam započeo sa mnogo stvari, mnogo, mnogo stvari, prošao mnogo mnogo patnje sa svojim učiteljem Marpom i ostvario onu jednu jedinu stvar koja mi je potrebna i ostajem s time i ta stvar me čini sretnim.

Ta jedna stvar u svjesnosti je postala njegov vjeran drug i prijatelj zbog više svrhe. A ta stvar je kopriva!

Ta jedna stvar u svjesnosti je postala njegov vjeran drug i prijatelj zbog više svrhe. A ta stvar je kopriva!